Od Paul Harrisa do današnjeg RC Split

Ideja rotarijanstva

 Kad se mladi odvjetnik Paul P. Harris  23. siječnja 1905. u Chicagu sastao s trojicom svojih dobrih prijatelja, Silvesterom Schieleom, trgovcem ugljenom, Gustavom E. Loehrom, rudarskim inženjerom, i Hiramom Shoreyom, krojačem, kako bi utemeljili udrugu poslovnih ljudi povezanih prijateljstvom i spremnošću da si pomažu u struci, sigurno  nisu imali na umu kako će iz te udruge točno mjesec dana kasnije izrasti rotarijanski pokret i osvojiti cijeli svijet. Bili su različitih nacionalnih korijena, američkih, njemačkih, švedskih i irskih, a imali su i različita religijska opredjeljenja – protestantske, rimokatoličke i židovske vjeroispovijesti. Prijatelji su se međusobno sastajali mijenjajući mjesta sastajanja, svaki put kod nekog drugog od njih, kako bi bolje upoznali sredine u kojima stanuju. Tako je rotiranje mjesta sastajanja dovelo do pojma „rotary“.

 Paul P. Harris definira rotarijance kao „mini model jednog miroljubivog svijeta, koji bi kao primjer mogao služiti svim narodima… ostvarujući ono za čim svaki čovjek čezne, a to su tolerancija, prijateljstvo i svjetski mir“. Zato Rotarijanci nastoje da „ljudi svih boja i rasa, različitih religija i vjeroispovijesti, političkih opredjeljenja i svjetonazora, postanu velika i sretna obitelj, za čiju se dobrobit isplati raditi“. Iz toga su proizašle temeljne rotarijanske poruke potvrđene na kongresu u Detroitu 1950. godine, a kao gesla i danas važna kao i nekad:  „He profits Most Who Serves Best” – „Tko služi drugom, najviše koristi sebi“ i „Service Above Self” – „Služenje iznad svega“. Slobodno se može reći kako rotarijanski „Test četiri pitanja“ održava visoke moralne standarde koji obvezuju Rotarijance za život: „Je li istina, je li pravedno prema svim sudionicima, hoće li promicati prijateljstvo i dobru volju i hoće li služiti na dobro svim sudionicima?“

Na osnivačkoj skupštini Ujedinjenih naroda 1945. godine sudjelovalo je pedesetero rotarijanaca, a u prvih 12 godina djelovanja petorica su bili glavni tajnici UN-a. Osnovni humanitarni program rotarijanaca za suzbijanje gladi, bolesti i pružanja pomoći danas nadmašuje pola milijarde USD. Rotarijanstvo se potvrđuje ne samo otpornim na sve svjetske i lokalne krize, već kao da otkriva neke nove mogućnosti  kojih do sada nismo bili svjesni. Rotarijanci su postavili temelje i nekim drugim svjetskim organizacijama, poput „Društvu za djecu sa smetnjama u razvoju” (1922.), danas ,,Rehabilitation International“ i UNESCO. Ideja je nastala na kongresu rotarijanaca 1942. godine u Londonu, kada je predložen osnutak velike međunarodne organizacije za razmjenu kulture i znanosti.

Rotarijanci su preteče kasnijim velikim sličnim klubovima kao što su Kiwanis (1915.), Lions (1917.) i Optimist (1919).

Rotary u Hrvatskoj prije 1990. godine

 Nakon gotovo četvrt stoljeća od osnutka prvog RC-a u Americi, rotarijanstvo je odlukom Uprave R.I. posijalo svoje sjeme i u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako po rotarijanskim pravilima prvi Rotary klub u nekoj državi mora biti osnovan u glavnom gradu, Razvoj rotarijanstva u SHS ovisio je o Beogradu. No John D. Prince, iz Poslanstva SAD u Beogradu, u pismu upućenom 21.01.1928. T. C. Thomsenu, posebnom predstavniku R.I. za Europu sa sjedištem u Zuerichu, piše kako mu je žao „reći da Jugoslavija nije podobna za rotarijanski pokret… Vjerujem da je rotarijanstvo namijenjeno isključivo Zapadu, a ovo je Istok, još uvijek opterećen starim običajima, koji će nestati vrlo teško, ukoliko se to uopće i dogodi.“ Odnosilo se to na „zaostalost u odnosu na Zapad, nedovoljnu prosvjećenost, nedovoljnu svijest za pomoć drugima izvan svoje zajednice, infrastrukturu, itd. John D. Prince o osnivanju rotarijanskog kluba u Beogradu zaključuje:„Don’t do it!“ No Uprava R.I. ipak  daje mandat Čehu Josefu Schulzu, jednom od tadašnjih njegovih direktora za rad na osnivanju klubova u tadašnjoj Kraljevini. Najprije u Beogradu i Zagrebu i to istodobno. Zato je RC Beograd osnovan 04.03.1929., a RC Zagreb samo dva dana kasnije 06.03.1929., ali uz opasku Russela V. Williamsa tajnika R.I. iz Zuericha: „Pošto su većinski narod u Jugoslaviji, a Beograd glavni grad, Srbi žele voditi glavnu riječ na ovim prostorima. Uzevši sve navedeno u obzir lako je razumjeti napetosti između Zagreba i Beograda, a također i između RC Zagreb i RC Beograd.“

Nakon Beograda i Zagreba, najviše zahvaljujući silnicama iz Zagreba, zaredala su se osnivanja klubova i u drugim hrvatskim gradovima, među kojima je bio prvi Osijek 12.10.1929. godine. Zato je već 16.04.1931. godine pokrenuta inicijativa i za osnivanje Distrikta na području Jugoslavije.

Rotarijanstvo je i u Splitu također naišlo na plodno tlo, pa je i u našem gradu 14.05.1931. godine osnovan RC Split u okviru Distrikta 77 Rotary Internationala. O tome detaljnije govori dokumentacija koju je Pero Perišić ishodio na korištenje u Zürichu od Rotary Internationala. U osnivački dokument Charter svečanosti kao osnivači i njeni učesnici zapisani su Mihovil Abramič, Frano Aljinović, Ivo Bonaći, Drago Bosiljevac, Drago Čorak, Umberto Girometta, Ivo Juras, Ljubo Katalinić, Vjekoslav Meischmer, Pavao Mardešić, Dane Matošić, Vinko Nisiteo, Lujo Rismondo, Petar Rismondo, Ulikse Stanger, Budislav Stipanović, Andjeo Uvodić i Živko Vekarić. Kao prvi predsjednik bilježi se Budislav Stipanović, a posebnu zanimljivost za kontekst odnosa prema rotarijenstvu predstavlja činjenica, da je Drago Bosiljevac bio rimokatolički svečenik. Ljeti su se sastajali u hotelu „Matić“, a zimi u hotelu „Central“ na splitskoj Pjaci. Knjižica RI za godinu 1931/32 govori kako je u tadašnjoj Jugoslaviji postojalo 12 klubova sa 308 članova.

Zbornik svih jugoslavenskih rotarijanskih klubova za 1937./38. godinu pokazuje da je u splitskom klubu te godine bilo devetnaest članova, a među njima i Miće Gattin. Važnost isticanja Miće Gattina kao tadašnjeg člana RC Split iščitava se u činjenici njegovog članstva i u današnjem ponovno osnovanom splitskom klubu. Njega zapažamo i na jednoj sačuvanoj fotografiji koja prikazuje izlet splitskih rotarijanaca u Šibenik 1934. godine. Zahvaljujući svom rotarijanskom boravku u Šibeniku upoznao je i svoju buduću suprugu Silvinu Dulibić, što pokazuje koliko Rotary može biti djelotvoran. Vrijeme Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj nije bilo nimalo pogodno za aktivno rotarijansko javno djelovanje, a nakon njega, u tadašnjoj Jugoslaviji, u kontekstu društvenog uređenja nije bilo ni dozvoljeno. Ipak, za takav stav nije dano neko službeno tumačenje.

Rotary ponovno u Hrvatskoj

Godine kraja osamdesetih i početka devedesetih donijele su u svijetu, posebno u Europi, velike promjene. Za Hrvatsku u mnogočemu krucijalne. Dok je put prema hrvatskoj samostalnosti tek krenuo braneći se od onih koji su na taj put metaforički i čak doslovno postavljali balvane, rotarijanstvo je i samo tražilo svoju stazu povratka u Hrvatsku. Među prvim misionarima najučinkovitiji je bio dr. Jerko Stipičić, Hrvat bračkih korijena i austrijske adrese u Grazu. Tako se dogodilo da je već 29. travnja 1990. godine u Zagrebu obnovljen RC Zagreb, a potom i drugi po cijeloj Hrvatskoj.

Obnova Rotary Cluba Split

Nešto kasnije rotarijanska ideja doletjela je i do Splita, jednim dijelom zaslugom istog dr. Jerka Stipičića, zahvaljujući njegovim davnim poznanstvima u Splitu. Tu je rotarijanstvu trebalo zamjetno više vremena kako bi se organizirao, negoli što je to trebalo u Zagrebu. S jedne strane zbog traženja ljudi koji „zaslužuju“ članstvo u Rotary klubu, a s druge i određene rezerviranosti nekih društvenih krugova prema toj ideji, jer joj Crkva nije bila sklona. No nije bila ni protiv, barem sudeći po riječima tadašnjeg nadbiskupa Splitsko-makarske nadbiskupije monsinjora Ante Jurića „kako se svugdje može služiti Bogu“. Razlog sporijem okupljanju oko rotarijanske ideje 1991. godine bile su i okolnosti započete ratne agresije na hrvatski prostor, koje su bile bitno otegotnije u odnosu na vrijeme osnivanja RC Zagreb. Ipak, već od listopada 1991. godine pristalice ideje Rotary Cluba u Splitu međusobno su se počele okupljati kao „Rotary klub u osnivanju“ i redovito sastajati u hotelu „Park“. Činilo se da ideja rotarijanstva ima velikog smisla, a da u okolnostima Domovinskog rata pruža i šansu međunarodne afirmacije pravde za Hrvatsku. I tako se malo po malo počela stvarati čvršća jezgra utemeljitelja splitskog kluba, s Antom Vukovićem kao predsjednikom kluba u mandatu 1992./1993. godine.

Pri kraju tog prvog mandata činilo se kako su poklonici rotarijanske ideje brojem izglednih članova sazreli za osnivanje kluba, pa je 22. travnja 1993. godine 25 udruženih članova održalo i Osnivačku skupštinu RC Split. Svojim potpisima prihvatili su temeljne akte i proslijedili ih centrali Rotary Internationala u USA. Uslijedio je pozitivan odgovor RI, datiran 20. kolovoza 1993. godine, čime je u Splitu i formalno ponovno rođen RC Split. U to vrijeme predsjednik Rotary Internationala bio je Robert R. Barth. Zbog ratnih zbivanja izazvanih agresijom na Hrvatsku, Charter ceremonija predviđena za početak studenog iste godine odgođena je za neko neodređeno buduće vrijeme.

Kao osnivači kluba bilježe se Joško Bakić – biologija, Zvonimir Barić – consulting, Mr. sc. Joško Belamarić – spomenička baština, Zvonko Bilić – špedicija, povjesničar umjetnosti i novinar Zlatko Gall, Mr. sc. Marijan Gašpar – stomatolog, Dr. sci. docent Zvonko Hell – kemija, VSS Josip Jović – publicist, SSS Ratomir Kliškić – opera, Mr. sci. med. Ante Kuzmanić – endokrinolog, Dr. sci. sveu. prof. Branimir Lukšić – međ pomorsko pravo, Dr. sci. sveu. prof.  Ivica Mandić – robotika, VSS Domagoj Matejčić – odvjetnik, krivičnik, VSS Omer Nikšič – urbanista, Mr. sci. med. Marko Obad – kardiolog, Mr. sc. Stjepan Papić – pomorska privr., Mr. sc. Pero Perišić – bankarstvo, VSS Duško Polić – odvjetnik, civilist, VSS Damir Poljak – strojarstvo, Dr. sci. docent Darko Stipaničev – elektronika, Dr. sci. docent Slavko Šimundić – organiz. znanosti/informatika, VSS Stjepan Tičinović – elektroprivreda, VSS Matko Trebotić – slobodni umjetnik, Mr. sci Ante Vučica – socijalna skrb i obitelj i Dr. sci. sveu. prof. Ante Vuković – matematika. Od 25 osnivača, danas je samo Pero Perišić aktivan član kluba, te Stjepan Tičinović s trenutno zamrznutim članstvom.

Prije toga od članstva su postepeno odustala nekolicina  početnih zagovornika rotarijanstva u Splitu, a među njima odvjetnik Zdeslav Alajbeg,  poduzetnik Napoleon Ančić,  slikar Josip Botteri Dini, sudac Vinko Cuzzi, arhitekt Jerko Rošin, nogometaš Vedran Rožić, te košarkaš Rato Tvrdić.

 Tek 1995. godine, vjerojatno procjenjujući kako se ratne okolnosti u Hrvatskoj bliže kraju, čak i prije vojno-redarstvene operacije „Oluja“ kojom je Domovinski rat stvarno i okončan, RI je dozvolio organizaciju Chartera kao zadnjeg čina potrebnog za potpuno pripadanje rotarijanskoj zajednici. Uz klupsko kumstvo RC Zagreb i prijateljski angažman Ivana Husića člana tog kluba, te osobno kumovanje dr. Jerka Stipičića iz RC Graz-Neutor, 27. svibnja 1995. godine održan je Charter i tako formalno ponovno osnovan Rotary Club Split. Pri izboru novih članova nastojalo se voditi računa o njihovim zvanjima i zanimanjima, kako bi profesionalna struktura kluba bila što bogatija. Kako su kroz proteklo vrijeme, od prve ideje o osnivanju kluba u Splitu do tog svibanjskog dana neki ljudi odustali od članstva, a neki novi iskazali zanimanje, promijenio se i popis članova kluba u odnosu na onaj iz 1993. godine.

Ovaj put kao članovi kluba navode se Vjenceslav Bacci, prehrambena industrija, Mladen Bauk, marketing, Zvonimir Barić, vanjska trgovina, Marin Bosotina farmacija, Juroslav Buljubašić, elektro-industrija, Predrag Čudina, brodogradnja, Žarko Dešković, građevinarstvo, Zlatko Gall, novinarstvo, Mr. sc. Marijan Gašpar, medicina – stomatologija, Tonči Huljić, glazba, Ante Kuzmanić, medicina – internistika, Marin Mrklić, komercijalno i financijsko pravo,  Mr. sc. Marko Obad, medicina, kardiologija, Mr. sc. Stjepan Papić, brodski transport,  Dr. sc. Ivan Pavić, sveučilište – ekonomija, Mr. sc. Pero Perišić, bankarstvo, Damir Poljak, strojarstvo, Željan Radman, ugostiteljstvo, Vladimir Resner, dizajn, Dr. sc. Darko Stipaničev, sveučilište – elektrotehnika, Zvonimir Stipičić, oglašavanje, Davor Tartaglia, turizam, Stjepan Nedjeljko Tičinović, elektro-energija, Dr. sc. Ivan Urlić, medicina – psihijatrija, te Dr. sc. Ante Vuković, sveučilište – matematika.

U pismu kojim smo se obratili PU splitsko-dalmatinskoj, Odjel upravnih poslova, najavili smo Charter ceremoniju kao javni skup. Na početku pisma je pisalo:

„U organizaciji Rotary kluba Split 27. i 28. svibnja 1995.g. održava se manifestacija proslave chartera RC Split. U prilogu vam dostavljamo program charter ceremonije koja se održava zajedno s RC Dubrovnik, gdje će uzvanici biti 24., 25. i 26. svibnja 1995.g.

 Na skupu se očekuje stotinjak gostiju, pretežno iz Hrvatske (Zagreb, Osijek, Varaždin, Rijeka), a određeni broj će doći iz Austrije, Italije, Mađarske i Slovenije.“ Na kraju pisma je napisana, za to vrijeme, važna rečenica: „Na skupu ne očekujemo nikakve provokativne radnje, te smo smatrali da nije potrebno organizirati nikakvu posebnu čuvarsku službu.“

Svečanost Chartera održana je 27. svibnja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika, a sutradan je u katedrali sv. Duje proslavljena svetom misom za sudionike ovog svečanog događaja. Na samoj svečanosti Chartera Darko Stipaničev je kao tadašnji predsjednik kluba pozdravio sve prisutne ovim govorom:

Rotary Club po drugi put u Splitu

 „Povijest se ponavlja. Pred više od šezdeset godina jedna druga skupina časnih Splićana okupila se oko rotarijanske ideje i postavila temelje rotarijanstva u Splitu. Ideja je, kao i danas, bila ista: uz prijateljsko druženje pomoći sugrađanima i vlastitom narodu.

 Uslijed agresije na Republiku Hrvatsku i okrutnog rata porođajne muke obnovljenog splitskog Rotary kluba bile su nešto duže a i bolnije. Prvi sastanci započeli su još 1991. uz svesrdnu pomoć našeg dragog prijatelja Dr Jerka Stipičića iz Rotary Cluba Graz-Neutor. Dvije godine kasnije, točnije 20. kolovoza 1993., Rotary Club Split primljen je u Rotary International zahvaljujući potpori, razumijevanju naših ratnih nedaća te golemu strpljenju dragog prijatelja,

 natalost nedavno preminulog, Dr Ernesta Rudolfa Ragga tadašnjeg guvernera našeg rotarijanskog „distrikta“. Utemeljenje našeg kluba zacijelo bi bilo mnogo teže da nije bilo nesebične prijateljske pomoći članova Rotary Cluba Zagreb, a posebice Dr Ivana Husića. Teret i obveze prvih predsjednikovanja preuzeli su naši članovi Dr Ante Vuković i Stjepan Papić.

 Stjecajem brojnih okolnosti svečanost prijema u društvo planetarne rotarijanske zajednice odvija se tek danas, dvije godine nakon službenog prijema. No kako nije svako zlo baš za zlo, veseli nas da je godina naše proslave chartera i godina kada grad Split započima obilježavanje svoje 1700 godišnje povijesti. Tako duga tradicija urbanog življenja obvezujuća je i za nas, građane posvećene rotarijanskoj ideji. Uostalom, u našem je klupskom grbu prepoznatljiv stiliziran prikaz tlorisa Dioklecijanove palače u čijem je središtu rotarijanski zupčanik. Simbolično spajanje lokalnog i globalnog općeg, kao jedna od osobenosti Rotaryja, tako je zorno istaknuto i u našem klupskom znamenu.

 Glavna nam je zadaća dakako pokrenuti zamašnjak rotarijanskog kotača i posvetiti najveći dio svojega rada mladima. Onima na kojima će i svijet i rotarijanstvo ostati. Razlog više za takvu odluku imamo u velikim stradanjima u domovinskom ratu u kojem su baš mladi dali svoj obol ali i bili žrtve. Današnja mladež itekako osjeća sve traume agresije i sve probleme rata. Naravno, svjesni smo da sami ne možemo uraditi mnogo no također znamo da smo samo mali kotač velikog globalnog rotarijanskog „mehanizma“ koji može pomoći našim sugrađanima, zemljacima i svima onima kojima je naša pomoć prijeko potrebna.“

Dr Darko Stipaničev,  Predsjednik Rotary Cluba Split

 Rotary Club Split danas

Kroz proteklih obljetničkih 27 godina od osnivanja i 25 godina od Chartera RC Split, a zapravo gotovo tridesetak godina od početka okupljanja oko rotarijanske ideje u Splitu, klub je svoje aktivnosti koncentrirao u dva smjera. Prvi se odnosio na vlastito stasanje, te širenje rotarijanstva ne samo u dalmatinskom okružju, već i šire, u Hrvatskoj i BiH. Drugi smjer djelovanja odnosio se na humanitarno djelovanje ostvarenjem akcija u korist potrebitih koje zatičemo u svim sferama društvenih djelatnosti. Vlastiti razvoj temeljili smo na stjecanju povjerenja šire društvene zajednice i okupljanju svih voljnih da se kao podupiratelji pridruže našim humanitarnim nastojanjima. Posebnu pozornost posvećivali smo rastu broja članova, okupljanjem ljudi sa stručnom i moralnom karizmom. Klub je stalno poklanjao pozornost i radu s mladima, organizirajući ih na tragu našeg djelovanja, te potičući i podržavajući njihova radna nastojanja i stvaralaštvo.

No da bi uspjeli u vlastitim nastojanjima bilo je neophodno održavati dobar duh našeg druženja, kao plodno tlo iz kojeg će izrasti svaka naša dobra namjera. Naravno, klupski sastanci rotarijanska su obveza, ali njihova formalnost ne rađa entuzijazam stvaranja. Naša međusobna sastajanja velikim dijelom oslanjaju se na prijateljstva koja su se prelila iz privatnih u klupska ili su u klubu nastala pa se nastavila u svakodnevnom životu. Zato naš klub ne postoji samo onih dva i pol sata od 20:30 do 23:00 svakog ponedjeljka tijekom cijele godine, već i sve ono vrijeme u kojem smo izvan kluba zajedno u privatnom druženju.